23. 4. 2010.

Svetski dan knjige

Volela bih da sam za ovaj dan spremila nešto prikladnije, nešto svoje. Iako svaki dan provodim u radu na knjigama danas nisam proizvela ništa što bi bilo vredno ovog praznika. Zato samo jedan citat. Knjiga Marsela Prusta „O čitanju” počinje ovako:

Najpotpunije proživljeni dani našeg detinjstva možda su baš oni za koje smo mislili da su prošli a da ih nismo proživeli, dani provedeni uz nekakvo omiljeno štivo. Sve ono sto ih je, čini se, u očima drugih ispunjavalo, a što smo mi uklanjali kao da je tek prostačka prepreka našem božanskom užitku: igra na koju nas je prijatelj došao pozvati baš pri najzanimljivijem mestu u knjizi, neka dosadna pčela ili zrak sunca zbog kojih smo bili primorani podignuti pogled sa stranice ili potražiti neko drugo mesto, užina što smo je morali sa sobom poneti, a koju smo, i ne taknuvši je, ostavili pored sebe na klupi dok je sunce nad našom glavom polagano gubilo svoju snagu na modrom nebu, večera zbog koje se trebalo vratiti u kuću i za vreme koje ni na šta drugo nismo mislili osim na to kako ćeemo se, čim bude gotova, popeti do sobe i završiti prekinuto poglavlje, sve ono što smo zahvaljujući čitanju doživljavali jedino kao smetnju, zapravo se, upravo zbog čitanja, u nas urezalo kao tako slatka uspomena da te davne knjige, prelistamo li ih i sada koji put, danas doživljavamo kao jedine sačuvane kalendare tih prohujalih godina na čijim stranicama čeznutljivo pokušavamo uhvatiti odraz iščezlih obitavališta i jezera.

knjigaBela knjiga – templejt koji je napravio Jovan Trkulja u svrhu prikaza dizajna neke knjige. Nekoliko nas počelo je da koristi ovaj predložak za predstavljanje svojih projekata, jer tako deluje realnije i nama i onima koji su dizajn za knjigu naručili.

I za dizajnera i za pisca knjiga počinje ovako.

18. 4. 2010.

16. 04. 2010.

Ili kako bi moj drug Dula rekao „Napokon!”, a onda to ilustrovao ovako:


Na kraju, ipak nije bilo teško. Ono što je teško je magistrirati nakon što je magistratura ukinuta :)

Buket ceća, poklon od kumova Noisera

4. 4. 2010.

Praznično farbanje

U poslednjih mesec dana, koliko je prošlo od poslednjeg posta, izašlo je nekoliko novih knjiga. Međutim, one će sačekati svoje predstavljanje (iako me to tumbanje i neredovnost dovode do ludila), zarad ovog koje je karakteristično za današnji praznik.

Raspoređivanje u činiji

U petak, pred Uskrs, u mnogim kućama se frabraju jaja. Ovaj čin me je oduvek fascinirao jer na taj dan svako uloži maksimum svoje kreativnosti i domišljatosti, provodeći ponekada i sate uz formu neobičnog oblika, pokušavajući da napravi nešto što će kasnije s ponosom upoređivati sa drugarima. A onda, u nedelju, kuc-kuc i sve bude polupano.

I pored tog saznanja, i pored gomile neuspelih pokušaja, i pored obećanja da ću sledeće godine sva jaja staviti u lukovicu i tako obaviti zadatak, tog dana kao da se sva obećanja zaborave i priča krene ispočetka.

Zato je ovo dobar način da se sve zabeleži.

Jedno od omiljenih – Kina

I još jedno

Ovo smo nazvali – japansko jaje

Kao i nekoliko godina unazad i ove godine farba iz keseica je bila mnogo loša. Doze su standardno pojačane, u njih dodate i neke tablete za bojenje, ali avaj. Rezultat svega, na kraju, je … čudan. Iako mnogi misle da sam upotrebila neke posebne tehnike, sve je to samo mnogo grešaka. Kreacije iz grešaka, linije iz pukotin i sl.


Sledi priča u slikama


Hipnotičko jaje

Jaje sa petaludom – za Florinu

Starinsko jaje – ovde se najviše skinula farba

Cvetna jaja

Floralni elementi

Još floralnih

I još

Sjajno jaje

Pečatirano jaje