
E, onda sam želela da se zaposlim kod njega. Kako bi bilo divno raditi u takvoj družini i sa takvim ciljem. Kako nisam mogla da nađem put do čarobne štamparije počela sam da se penjem na glavu Dušanu Pavliću ne bi li me makar na papiru stavio u taj svet. I evo rezultata – želja mi je ispunjena! Hvaaaaaaaaala!

e pa koleginice blogerko, nekom je sezonski poslic branje breskvi, a tebi deda mrazovanje. moram ja da nadjem moju kolekciju vizitki koje mi je iz dana u dan bogica ilustrator u studiju doradjivao sa po jednim portreticem iz par poteza. usta su mi bila napravljena od malog slova "e"!
ОдговориИзбриши