Drug Dula kao i uvek ispunjava želje. Ja kao deda Mraz postaje tradicija. JUUUUUUPIIII! A sada veliki stomak sa punim pravom, HOHOHOHOHO!
Приказивање постова са ознаком Razno. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Razno. Прикажи све постове
30. 12. 2011.
29. 11. 2011.
Kad nevidljivo postane vidljivo
Izgleda da nam je stigla zima! Puno je magle pa sve izgleda kao da gledamo kroz uspavan pogled. Zanimljivo je da zimi svet izgleda potpuno drugacije. Neke stvari koje su živele svoj nezavisni život postaju deo naših pogleda.
Slikano jutros sa naše terase. Kad je mreža ovako zamrznuta, kako li je pauku? Brrrrrr!
Slikano jutros sa naše terase. Kad je mreža ovako zamrznuta, kako li je pauku? Brrrrrr!
23. 4. 2010.
Svetski dan knjige
Volela bih da sam za ovaj dan spremila nešto prikladnije, nešto svoje. Iako svaki dan provodim u radu na knjigama danas nisam proizvela ništa što bi bilo vredno ovog praznika. Zato samo jedan citat. Knjiga Marsela Prusta „O čitanju” počinje ovako:
Najpotpunije proživljeni dani našeg detinjstva možda su baš oni za koje smo mislili da su prošli a da ih nismo proživeli, dani provedeni uz nekakvo omiljeno štivo. Sve ono sto ih je, čini se, u očima drugih ispunjavalo, a što smo mi uklanjali kao da je tek prostačka prepreka našem božanskom užitku: igra na koju nas je prijatelj došao pozvati baš pri najzanimljivijem mestu u knjizi, neka dosadna pčela ili zrak sunca zbog kojih smo bili primorani podignuti pogled sa stranice ili potražiti neko drugo mesto, užina što smo je morali sa sobom poneti, a koju smo, i ne taknuvši je, ostavili pored sebe na klupi dok je sunce nad našom glavom polagano gubilo svoju snagu na modrom nebu, večera zbog koje se trebalo vratiti u kuću i za vreme koje ni na šta drugo nismo mislili osim na to kako ćeemo se, čim bude gotova, popeti do sobe i završiti prekinuto poglavlje, sve ono što smo zahvaljujući čitanju doživljavali jedino kao smetnju, zapravo se, upravo zbog čitanja, u nas urezalo kao tako slatka uspomena da te davne knjige, prelistamo li ih i sada koji put, danas doživljavamo kao jedine sačuvane kalendare tih prohujalih godina na čijim stranicama čeznutljivo pokušavamo uhvatiti odraz iščezlih obitavališta i jezera.
Bela knjiga – templejt koji je napravio Jovan Trkulja u svrhu prikaza dizajna neke knjige. Nekoliko nas počelo je da koristi ovaj predložak za predstavljanje svojih projekata, jer tako deluje realnije i nama i onima koji su dizajn za knjigu naručili.
I za dizajnera i za pisca knjiga počinje ovako.
Najpotpunije proživljeni dani našeg detinjstva možda su baš oni za koje smo mislili da su prošli a da ih nismo proživeli, dani provedeni uz nekakvo omiljeno štivo. Sve ono sto ih je, čini se, u očima drugih ispunjavalo, a što smo mi uklanjali kao da je tek prostačka prepreka našem božanskom užitku: igra na koju nas je prijatelj došao pozvati baš pri najzanimljivijem mestu u knjizi, neka dosadna pčela ili zrak sunca zbog kojih smo bili primorani podignuti pogled sa stranice ili potražiti neko drugo mesto, užina što smo je morali sa sobom poneti, a koju smo, i ne taknuvši je, ostavili pored sebe na klupi dok je sunce nad našom glavom polagano gubilo svoju snagu na modrom nebu, večera zbog koje se trebalo vratiti u kuću i za vreme koje ni na šta drugo nismo mislili osim na to kako ćeemo se, čim bude gotova, popeti do sobe i završiti prekinuto poglavlje, sve ono što smo zahvaljujući čitanju doživljavali jedino kao smetnju, zapravo se, upravo zbog čitanja, u nas urezalo kao tako slatka uspomena da te davne knjige, prelistamo li ih i sada koji put, danas doživljavamo kao jedine sačuvane kalendare tih prohujalih godina na čijim stranicama čeznutljivo pokušavamo uhvatiti odraz iščezlih obitavališta i jezera.
Bela knjiga – templejt koji je napravio Jovan Trkulja u svrhu prikaza dizajna neke knjige. Nekoliko nas počelo je da koristi ovaj predložak za predstavljanje svojih projekata, jer tako deluje realnije i nama i onima koji su dizajn za knjigu naručili.I za dizajnera i za pisca knjiga počinje ovako.
18. 4. 2010.
16. 04. 2010.
Ili kako bi moj drug Dula rekao „Napokon!”, a onda to ilustrovao ovako:
Na kraju, ipak nije bilo teško. Ono što je teško je magistrirati nakon što je magistratura ukinuta :)
Buket ceća, poklon od kumova Noisera
4. 4. 2010.
Praznično farbanje
U poslednjih mesec dana, koliko je prošlo od poslednjeg posta, izašlo je nekoliko novih knjiga. Međutim, one će sačekati svoje predstavljanje (iako me to tumbanje i neredovnost dovode do ludila), zarad ovog koje je karakteristično za današnji praznik.

Raspoređivanje u činiji
U petak, pred Uskrs, u mnogim kućama se frabraju jaja. Ovaj čin me je oduvek fascinirao jer na taj dan svako uloži maksimum svoje kreativnosti i domišljatosti, provodeći ponekada i sate uz formu neobičnog oblika, pokušavajući da napravi nešto što će kasnije s ponosom upoređivati sa drugarima. A onda, u nedelju, kuc-kuc i sve bude polupano.
I pored tog saznanja, i pored gomile neuspelih pokušaja, i pored obećanja da ću sledeće godine sva jaja staviti u lukovicu i tako obaviti zadatak, tog dana kao da se sva obećanja zaborave i priča krene ispočetka.
Zato je ovo dobar način da se sve zabeleži.


Jedno od omiljenih – Kina
I još jedno

Ovo smo nazvali – japansko jaje
Kao i nekoliko godina unazad i ove godine farba iz keseica je bila mnogo loša. Doze su standardno pojačane, u njih dodate i neke tablete za bojenje, ali avaj. Rezultat svega, na kraju, je … čudan. Iako mnogi misle da sam upotrebila neke posebne tehnike, sve je to samo mnogo grešaka. Kreacije iz grešaka, linije iz pukotin i sl.
Sledi priča u slikama

Hipnotičko jaje

Jaje sa petaludom – za Florinu


Starinsko jaje – ovde se najviše skinula farba

Cvetna jaja


Floralni elementi

Još floralnih

I još

Sjajno jaje
Pečatirano jaje

Raspoređivanje u činijiU petak, pred Uskrs, u mnogim kućama se frabraju jaja. Ovaj čin me je oduvek fascinirao jer na taj dan svako uloži maksimum svoje kreativnosti i domišljatosti, provodeći ponekada i sate uz formu neobičnog oblika, pokušavajući da napravi nešto što će kasnije s ponosom upoređivati sa drugarima. A onda, u nedelju, kuc-kuc i sve bude polupano.
I pored tog saznanja, i pored gomile neuspelih pokušaja, i pored obećanja da ću sledeće godine sva jaja staviti u lukovicu i tako obaviti zadatak, tog dana kao da se sva obećanja zaborave i priča krene ispočetka.
Zato je ovo dobar način da se sve zabeleži.


Jedno od omiljenih – Kina
I još jedno
Ovo smo nazvali – japansko jajeKao i nekoliko godina unazad i ove godine farba iz keseica je bila mnogo loša. Doze su standardno pojačane, u njih dodate i neke tablete za bojenje, ali avaj. Rezultat svega, na kraju, je … čudan. Iako mnogi misle da sam upotrebila neke posebne tehnike, sve je to samo mnogo grešaka. Kreacije iz grešaka, linije iz pukotin i sl.
Sledi priča u slikama

Hipnotičko jaje
Jaje sa petaludom – za Florinu

Starinsko jaje – ovde se najviše skinula farba
Cvetna jaja

Floralni elementi
Još floralnih
I još
Sjajno jaje
Pečatirano jaje
Пријавите се на:
Постови (Atom)



